Jesu li oznake "sigurno za mikrovalnu pećnicu" obmanjujuće?

Obroci za mikrovalnu pećnicu predstavljaju praktično rješenje kojem je teško odoljeti u užurbanom danu. No, kako upozorava novo izvješće, mogli bi potajno nanositi ozbiljnu štetu našem zdravlju i okolišu, piše Euronews.

Studija organizacije Greenpeace International analizira 24 nedavna znanstvena istraživanja o skrivenim zdravstvenim rizicima gotovih jela pakiranih u plastiku.

Rezultati su zabrinjavajući: stotine tisuća sitnih plastičnih čestica mogu prelaziti u našu hranu zajedno s opasnim kemikalijama koje bi mogle imati dugoročne posljedice po zdravlje.

„Ljudi misle da donose bezopasnu odluku kada kupuju i zagrijavaju obrok pakiran u plastici“, kaže Graham Forbes, voditelj globalne kampanje za plastiku u Greenpeaceu SAD.

"U stvarnosti smo izloženi mješavini mikroplastike i opasnih kemikalija koje nikada ne bi smjele biti u našoj hrani niti u njenoj blizini.“

Zagađenje se pritom ne zaustavlja u našem tijelu. Plastične posude i folije za hranu zagađuju okoliš tijekom cijelog svog životnog ciklusa – od eksploatacije fosilnih goriva, preko energetski zahtjevne proizvodnje, do konačnog odlaganja.

Kada dođe vrijeme za bacanje ove jednokratne plastike, njezina višeslojna struktura otežava recikliranje. Kako se razgrađuje u mikro- i nanoplastiku, te se sitne čestice nakupljaju u tlu, rijekama i oceanima, šteteći životinjama i ponovno ulazeći u prehrambeni lanac.

Čak i kada uđu u kružno gospodarstvo, plastika gubi kvalitetu i može ponovno otpuštati štetne aditive u nove proizvode.

Jesu li plastični gotovi obroci sigurni za zagrijavanje i konzumaciju?

Namirnice označene kao „sigurne za mikrovalnu pećnicu“ mogu potrošačima davati lažan osjećaj sigurnosti, upozorava izvješće.

Ta oznaka, tvrde autori, uglavnom se odnosi na strukturalnu stabilnost ambalaže – a ne na to ispušta li mikroplastiku ili kemijske dodatke u hranu.

Jedno istraživanje pokazalo je da se već nakon pet minuta zagrijavanja u mikrovalnoj pećnici u simuliranu hranu može otpustiti između 326.000 i 534.000 mikro- i nanoplastičnih čestica. Nanoplastika je dovoljno sitna da potencijalno može ući u organe i krvotok.

Poznato je i da plastika sadrži više od 4.200 opasnih kemikalija. Većina njih nije regulirana u ambalaži za hranu, a neke su povezane s rakom, neplodnošću, hormonskim poremećajima i metaboličkim bolestima.

Najmanje 1.396 kemikalija iz plastike koja dolazi u kontakt s hranom već je pronađeno u ljudskom tijelu, a sve je više dokaza koji povezuju izloženost s neurološkim razvojnim poremećajima, kardiovaskularnim bolestima, pretilošću i dijabetesom tipa 2.

Prema izvješću, više temperature, dulje vrijeme zagrijavanja, istrošene posude i masna hrana – koja upija više kemikalija – značajno povećavaju količinu plastičnih čestica i aditiva koji prelaze u obroke.

Globalne smjernice za regulaciju mikroplastike iz ambalaže za hranu i dalje su nedostatne, navodi se u izvješću, uz napomenu da je negiranje problema od strane industrije pridonijelo kašnjenju u donošenju propisa.

Sve veći problem u Europi

U Europskoj uniji plastika koja dolazi u kontakt s hranom regulirana je na temelju tzv. „migracijskih granica“ za poznate kemijske tvari, prema preporukama Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA). Međutim, trenutačno ne postoje posebne granične vrijednosti za mikroplastične čestice.

U komunikaciji s Euronews Greenom, EFSA navodi da je „svjesna sve veće zabrinutosti zbog migracije mikroplastike iz ambalaže za hranu“, te da je taj problem još 2021. označila kao prioritet.

Od tada agencija upozorava na nedostatak podataka u prehrambenoj industriji, uključujući potrebu za usklađenim metodama testiranja i sveobuhvatnim podacima o izloženosti duž cijelog lanca opskrbe hranom, kao i za temeljitim procjenama zdravstvenih rizika.

Naglašava se i važnost razumijevanja kako procesi obrade hrane i ambalaža doprinose oslobađanju mikro- i nanoplastike.

Nakon nedavne analize znanstvene literature, EFSA ističe da je potrebno popuniti praznine u podacima, uključujući istraživanja o izloženosti mikro- i nanoplastici iz materijala koji dolaze u kontakt s hranom, kako bi se mogle utvrditi sigurne razine migracije.

Procjena potencijalnih zdravstvenih rizika mikroplastike u hrani, vodi i zraku trenutno je u tijeku na zahtjev Europskog parlamenta, a rezultati se očekuju krajem 2027. godine.

Zagađenje plastikom ubrzano raste

Globalna proizvodnja plastike trebala bi se više nego udvostručiti do 2050. godine, a ambalaža čini velik dio tog rasta. Trenutačno čini 36 posto ukupne proizvodnje plastike, prema analizi Međunarodne agencije za energiju.

Tržište gotovih jela pakiranih u plastiku, koje već vrijedi više od 160 milijardi eura, moglo bi narasti na gotovo 300 milijardi eura do 2034. godine, kako potrošači sve više traže praktična rješenja, pokazuje istraživanje konzultantske tvrtke Towards FnB.

Prema podacima Statista, 2024. godine globalno je proizvedeno 71 milijun tona gotovih jela, što u prosjeku iznosi 12,6 kilograma po osobi.

Greenpeace smatra da bi plastika koja dolazi u kontakt s hranom trebala biti obuhvaćena strožim globalnim pravilima u sklopu budućeg UN-ovog globalnog sporazuma o plastici, uključujući postupno ukidanje opasnih aditiva umjesto oslanjanja na recikliranje.

„Rizik je jasan, ulozi su veliki i vrijeme za djelovanje je sada“, zaključuje Forbes.